Prošlo je tjedan dana od potresa, ništa više nije kao prije. Osim porušenih kuća i stanova imamo i srušena mnoga prijateljstva, ogoljeni su obiteljski monstrumi, koji svojoj djeci ne žele pružiti dom, na kon što im je srušen njihov.
Većinom su opet žrtve žene, žene koje su zbog obiteljskog nasilja već bile žrtve. I tako ništa nova, osim, što se stari prijatelji ne javljaju, a dođu pomoći neki nepoznati ljudi. Čitala sam ovih dana molbe u pomoć, jedne naše književnice, na njezinu kuću srušila se druga kuća, molila je da joj netko pomogne, 6 dan je došla grupa Sirijaca koji su joj otrpali kuću. Iluzija o savršenom svijetu u kojem postoji prijateljstva, također se srušila u potresu.
S koronom prelazimo u histeriju. Na društvenim mrežama pojavljuj se vijesti poput, vidio sam umirovljenika, na cesti ili vidim s balkona jednog u parku.
Što vam je ljudi u kojem svijetu vi živite?
Zar niste čuli još, da ljudi s mirovinom prežive kopajući po kontejnerima, da žive u stanovima bez grijanja, bez struje da nemaju ni TV ni mobitela, da ne čitaju novine. Takvi ljudi žive u 21 stoljeću, tu pored svih nas. Pružite pomoć, uputite ih, pomozite, budimo ljudi. Stariji ljudi ne šire zarazu, s njima se ne rukujete u prolazu, oni su samo prve žrtve.
Priča kako ih trebamo zaštiti, tako da ih izoliramo,ima manje humanu drugu stranu.
Štitimo ih zato, da bi bolnički kreveti bili slobodni za vas mlade. I treba da je tako!
Znamo i svjesni smo toga, doma smo radi toga, Doma smo odvojeni, živimo kako možemo i znamo, no prestanite stigmatizirati, one koji ne znaju, i ne mogu drugačije
Strašno velike napore čini medicinsko osoblje, no virus pronalazi put. Bolnice su sve punije, kontakte je nemoguće izolirati, mjere su sve strože.
Neke potpuno nerazumljive, ljudi imaju svoje vinograde, voćnjake kućice na osami, no sada ne mogu do njih. Zabranjeno je kretanje, do njih, propusnice su im odgođene.
Sami doktori kažu da je boravak na zraku zdrav, ako se i nešto uz to radi, sadi povrće ili obrađuje vinograd, čemu to braniti. Neka ljudi žive korisno, tamo gdje se to može, proizvesti će hranu za sebe. Oko poljoprivrednih poslova, nema okupljanja, ne hrle ljudi da bi pomogli, to se radi u krugu obitelji, sve svoje potrepštine donose i odnose sa sobom.
Svaka donošena mjera, mora imati racionalni smisao, mora imati jasno definirani učinak, lakše ćemo ju prihvatiti i s njom pomiriti.
Pandemiju pretvoriti u histeriju, nije dobro, osim ako već sada ne tražimo alibi, a to ne bi bilo dobro, za nikog. Pri punoj svijesti, moramo se suočiti s izazovom, spremni da ovaj puta popravka nema, svaki propust plaća se ljudskim životom.
Kroz povijest zemlju su poharale mnoge opasne bolesti, ljudi su preživjeli bježeći na osamljena mjesta, tamo su opstali, ponovo obnovili živote.
Ne ignorirajmo povijest, usprkos protoku vremena, danas, baš kao ni onda, lijeka nema.
Pustimo da intuicija preživljavanja odradi svoje, svi ju imamo negdje u sebi.
Još uvijek ima previše onih koji i tako, nemaju izbora.
Mi ćemo i danas ostati doma, možda proviriti na balkon, uz sve nedaće proteklih dana, priroda se budi, poklanja nam svoje raskošne ljepote. Svako jutro neka nova rascvjetana glava, ovdje sa mnom, na mom balkonu, želi vam
Dobro jutro!
Prošlo je tjedan dana od potresa
Facebook Komentari







