Bespomoćnost, nadomješta strah od potresa.

PIN sun-rise-jutro-je

Bespomoćnost, nadomješta strah od potresa. Ustvari djeluju zajedno, opako spremni, da učine sve, kako bi nas uvjerili da apsolutno ništa ne možemo kontrolirati.
Napustili smo i uobičajene rituale, više ništa ne veseli. Kao da i kava ima drugačiji okus. Nema dobrih primjera, čitamo o majci koja je u samoizolaciji s troje djece i ne može dobiti pomoć za dijete, čitamo o kršenju samoizolacije na sve strane.
Većina ljudi poštuje sve mjere, u dućanima se ljudi drže po propisima, strpljivo čekaju u redu.
Mjere opreza vani, opet svatko po svojem.
Dr. Capak priča o manjoj mogućnosti zaraze vani, a Božinović o ne izlaženju, na otvoreno.
U svem tom kaosu treba što manje dvojakih tumačenja.
Ljudi su prestravljeni. Osobito je teško onkološkim bolesnicima. Svu težinu bolesti, dodatno otežavaju podatci da su umrli iz njihove skupine.
Nauka još nije otkrila što je stvarni okidač, pri pojavi raka. Mogao bi biti upravo stres, treba biti obzirniji, prema tim ljudima.
S druge strane gospodarske mjere tjeraju ljude u depresiju. Nitko ne vidi, kome se tu pomaže. Daje se minimalac onima, koji i tako imaju pravo na naknadu s burze, oprašta se porez na dobit onima koji nemaju dobit. Prodaje se priča o funkcionalnosti, koja ne funkcionira. Volonteri spašavaju stradale u potresu, pomoć se zasniva na donacijama.
Jedino što je do jučer funkcioniralo bila je naplata parkinga. Iako padaju cigle s krovova, ti isti volonteri koji se penju po krovovima, nalazili su na svojim automobilima kazne za parking.
I da , funkcionira zapošljavanje podobnih, jer stari računi i usluge moraju se platiti.
N1 jučer nam javlja, da će direktor Zagreb parkinga, uskoro postati prijatelj Milanke Opačić.
Osobito je dirljiva njihova ljubavna priča koja je proizašla iz čiste slučajnosti. Sreli su se na ljetovanju, dok je on konobario a ona bila mnogo znana, hrvatska političarka. Tako eto u najvećoj stoljetnoj drami,
opet priča o ljubavi, pobjeđuje sve prepreke.
Poslije pada slijedi streloviti uspon, ali moraš imati prave prijatelje i moraš ih zadužiti u pravom trenutku. Nema te krize koja bi promijenila taj obrazac ponašanja.
Strah među stradalnicima potresa, strah da će se predviđeni novac i donacije za obnove njihovih stanova i kuća dijeliti po istom ključu, jer eto, dijeliti će ga isti ljudi.
S nestrpljenjem očekujemo imenovanja kriznog štaba za gospodarstvo, opet očekujemo povratak, nekih starih, dobro poznatih imena.
Iz sabornice strašne riječi mržnje, zastupnika Glasnovića, napad na izmišljene neprijatelje zvani jugozomboidi, kao da u ovom trenutku, nemamo dovoljno prirodnih katastrofa, sada,za svaki slučaj pridodamo, još nešto, da okus bude malo jači.
Umirovljenici čuče u svojim domovima, sa strahom i gledaju kroz prozor, boje se da nekog ne zasmeta njihovo prisustvo, jer sve su mjere upravo zbog njih, iako prosjećna dob zaraženih 49 godina.
Tako ostajmo doma, kako se čini, uskoro ćemo biti jedini krivci za sve nevolje, uz već spomenute jugozomboide.
Dragi moji, do sada, nisu nas ubile sve nedaće, koje nam je donio život, težak je izazov pred nama, nadajmo se da još vrijedi ona što te ne ubije, to te ojača.
Iz ove i mnogih prijašnjih kriza, po toj poslovici, mi ćemo biti silno jaki, mnogo je toga prošlo preko naših leđa, ne znamo što nas još čeka.
Saharski pijesak
jučer prekrio sunce, i on je zaključio, da je vrijeme da se baš sada pojavi. Danas je jutro bistrije u nadi, da je loši niz gotov, da nas čekaju bolji dani
Dobro vam jutro!

Facebook Komentari

Hi, I'm Dragica Trumbetaš

Hrvatska stranka umirovljenika HSU Zagreb GČ Sesvete

https://jutroje.eu