Nužno zlo, koje se zove izolacija

PIN sun-rise-jutro-je-06

Nužno zlo, koje se zove izolacija, pritišće gadno ljude. Ostaje ti puno vremena za razmišljanje. Ujutro ne vidiš, nekog razloga za ustajanje, no i ne može se ležati, stalno. Ustaj da bi jeo, pa opet lezi ili sjedni, šetnja između kuhinje i kauča, vrlo je opasna svakodnevica. Vrtiš u glavi sve što si čuo i pročitao, sudiš, preispituješ, imaš vremena za svakakve analize. Tu se nikako ne smije pogriješiti u odlukama sankcijama i sada više nego ikada mora se biti jednak prema svima. Ljudi će zapamtiti te dane, pamtit će svaki brutalni ispad vlasti, ali i prekršitelja. Mediji su jučer prenijeli vijesti o policijskom postupanju prema dvjema djevojkama u Splitu. Na izgled, nisu bile van propisanih mjera, a privedene su, čovjek koji je pokušao pomoći oboren na zemlju. Kada povučemo paralelu prema postupanju prema obitelji Žinić, dolazimo, opet, u jako sivo područje.
Brutalnost, u ovim trenucima za neke, a blagonaklonost prema drugima donijeti će velike probleme, u shvaćanju uloge vlasti.
Pandemija je tek na početku, ishod i konaćan broj oboljelih, ne daju se ni naslutiti.
Koliko će od toga biti umrlih koji nisu mogli dobiti skrb, za neke svoje stare bolesti, znat će samo bližnji.
Slučaj curice koju nisu htjeli pregledati a trebala je na operaciju slijepog crijeva, tjera nas na oprez, da ne stvaramo heroje, prerano. Onome tko izgubi nekog svog, zato što mu nije pružena pomoć, na vrijeme i na pravom mjestu, neće utješiti nikakva statistika
.Svi smo uplašeni, trebaju nam ljudi kojima ćemo moći vjerovati, da su odlučni i nepokolebljivi u obračunu sa svim kršiteljima donesenih mjera, svim manipulatorima vijestima o pravom stanju. Možda nije vrijeme za stvaranje kulta ličnosti, nije vrijeme za sličice, u javnosti.
Ne još, ne sada,
Svaki trenutak iskoristiti za neko novo saznanje o toj opasnoj bolesti, jer ako poznaješ ono, protiv čega se boriš, borba je kraća, žrtve su manje.
Ljudi koji žive na selu ne razumiju naše jamranje
s pravom nas podsjećaju da smo sve to proživjeli, da je bilo gore kada su bombe padale.
Istina je da je bilo teško i onda ali teško je i sada.
Put sudbine velika je enigma, što treba biti i bit će, to smo naučili u prošlom ratu.
Gospođa koja je preživjela na tisuće granata u Vukovaru, izbjegla je u Zagreb i poginula u Vlaškoj ulici, od jedne,
od četiri ispaljene granate na Zagreb.
Zlo nađe svoj put, gdje god i kako se god mi sakrivali, zato trebamo sve znanje svijeta, da mu otežamo prolaz, da zaštitimo ljude jednako, bez obzira na godine, bolesti s kojima se bori.
Jučer se na portalima pojavila vrlo ružna objava, netko je htio biti duhovit, pa je napisao, da se traže radnici, za 20 eura po ulovljenom umirovljeniku.
Izrugivanje starosti, izrugivanje nemoći, vrlo je niska strast, bilo koga i bilo gdje.
Dragi moji, svi ćete biti stari osim, ako se u drugom miješanju karata ne pojavi nešto, što će staviti ljestvicu niže.
Na ništa i nigdje ne utječemo, mi ljudi na planeti Zemlja. Život je svakome dragocjen, upravo i samo zato što je samo jedan.
Dan po dan, pa što bude. Heroje ćemo slaviti dostojno, s čistim srcem, kada presiječemo put zlu, koje nevidljivo vreba naše živote.!
Dobro vam jutro!

Facebook Komentari

Hi, I'm Dragica Trumbetaš

Hrvatska stranka umirovljenika HSU Zagreb GČ Sesvete

https://jutroje.eu