Stanovnici porušenog Zagreba i do jučer, idiličnog Prigorja, očajni. Stanovi s porušenim krovovima, porušenim dimnjacima, koji prijete rušenjem. Stanari se ne daju iz takvih stanova, nemaju kud sa stvarima, a boje se da u stanovima neće ništa naći, ako se ikada vrate. Ne može čovjek ponijeti sve svoje stvari u studentski smještaj, smještaj koji je predviđen da u njega dođe malo veće dijete s ruksakom na leđima.
Pitanja vlasništva, nadoknade štete, mora se rješavati u uvjetima izolacije. 20 000 objekata je već prijavljeno, cijela jezgra grada je uništena.
Naselja iz Prigorja obišli su Premijer i Gradonačelnik.Prvi je rekao da je šteta velika, a drugi da se kuće ne grade na brijegu.
Ljudi su tako prepušteni sami sebi, u očaju gledaju u nebo, koje je najavilo kišu. 10 sekundi je trajao
potres, a razotkrio je 30 godina teške nebrige za ljude za grad. Vladari grada, će tako nekretnine u vlasništvu grada, obnavljati kuće i stanove s novcima građana koji su postali beskućnici.
Građani će dobiti novaca da kupe nekoliko kanti boje, valjak za krečenje i možda za po jedan prozor u stanu.
Ne mogu se nadati niti solidarnih donacija, jer i njima upravljaju isti ljudi, po istom ključu, kako i vode grad. U taj donacijski fond naš Gradonačelnik je darovao 20% svoje plaće. Velikodušno, će tako u korist građana,
štedjeti na svom kućnom budžetu.
Kako stvari stoje, neće u narednim mjesecima kupovati pseće keksiće, a njegov će ljubimac morati odmarati, na već olinjaloj dekici.
Usput doznajemo, da je upravo u trenutku, kada se Zagreb trebao proglasiti zatvorenim gradom, novce tih stradalih građana, dao za uskršnje ukrašavanje mrtvog grada.
Na našim trgovima, umjesto ljudi, trebali su biti stiroporni zečevi i plišani pilići.
Oni su umjesto sretnih ljudi, trebali slaviti veliki kršćanski blagdan, Uskrs!
S druge strane ide najava da će Vlada oformiti tim, za spas gospodarstva, s poznatim stručnjacima kao što je Martina Dalić koja će u pomoć najvjerojatnije pozvati već nam znanog Sv. Antu. Kao izvor financiranja, navodi se drugi mirovinski stup.
Sadašnji umirovljenici u dvotrećinskom broju, moraju preživjeti s primanjima od 2500 kuna. 25% mirovine ovaj mjesec morali su uložiti u sredstva koja su nužna za preživljavanje. Lupocet, masku, rukavice i nešto, više sapuna. Za njih nitko ne nudi nikakvu pomoć, nema mogućnosti da se odgode krediti, ovrhe su banke odavno prodale agencijama, koje će svoja potraživanja uredno naplaćivati.
Među umirovljenicima ima puno podstanara, ljudi koji su iz svojih životnih brodoloma, izvukli samo život, mizernu mirovinu.
Život nam je pokazao, da je tek nekoliko sekundi dovoljno, da se dogodi ona, tko bi gori, sad je doli. Svima koji su još uvijek gori, ovaj put poručujemo, da ima još jedna stara, najstarija poslovica: Dobro se dobrim vraća”, imajte ju na umu, ovih dana. Onaj tko može darovati, neka daruje mjesec, dva najamnine, neka ne uskrati dom, jedini, koji ti ljudi sada imaju, jer karte se miješaju u svakoj sekundi života dok traje, a sav materijalni dobitak i tako nitko ne nosi sa sobom, kad život prestaje.
Naši bogati iseljenici, koji su žurili na birališta diljem svijeta, u zanosu pjevali rodoljubne, s rukom na srcu, poruka bi bila sad je Domovina ranjena, na muci se poznaju junaci, gdje ste prijatelji stari?
Sad se masline stare njišu, bez ljudi, oni leže po bolnicama gdje se ljušte zidovi. Sad se sjetite dragih ljudi, po pitomim brežuljcima, pjesama iz Domovine, možda dođe vrijeme, kada ćemo opet, zajedno pjevati.
Pamti Zagrebe, pamti prijatelje, mnoge si ljude u zagrljaj primio, mnogima si pružio dom, nesebično darivao ljepotom i dobrotom ljudi, koji su živjeli, od uvijek ovdje.
Sada i ti Zagrebe trebaš, komadić dobrote,
Nadam se da će danas započeti tako, s dobrotom, iako još uvijek zemlja drhti, ali pojavilo se sunce, doduše, još uvijek se bori s oblacima.
Dobro vam jutro!
Stanovnici porušenog Zagreba i do jučer, idiličnog Prigorja, očajni.
Facebook Komentari







